Takva djeca mogu djelovati pojedinačno ili u grupi. Osnovna osobina djece koja čine nasilje jeste agresivnost prema svojim vršnjacima. Ona uglavnom nisu naučila da zrelije i drugačije riješe sukob pa se zato često svađaju, vrijeđaju ili potuku. Ponekad se dešava da tu agresivnost ispoljavaju i prema odraslima (prema roditeljima, nastavnicima i drugima).

Ovakav neadekvatan vid ponašanja je, zapravo, način na koji dijete komunicira sa svojim vršnjacima, tj. „vještina“ koja se uči i vježba. To su najčešće djeca koja su i sama na neki način zanemarena i koja doživljavaju nasilje kao uobičajen način komunikacije.

Često, dijete koje gleda nasilje ili ga trpi, svoju bol prenosi u agresivnost prema slabijima od sebe. No, svako neprihvatljivo ponašanje koje ugrožava druge, zahtijeva određenu modifikaciju i prilagođavanje. Za ovaj proces su odgovorni roditelji, škola, društvo, a ukoliko je potrebno uključuju se policija, psiholog ili socijalni radnik.

Važno je istaći da djevojčice i dječaci jednako mogu biti skloni nasilnom ponašanju nad djecom istog spola.

Uobičajeno je da dječaci ispoljavaju fizičko i verbalno nasilje, kao vidljivi i izravni oblik nasilja, dok djevojčice pribjegavaju ogovaranju, širenju glasina, laganju te isključivanju iz kruga drugarice, što predstavlja neizravne oblike nasilja.

Djeca koja su tjelesno jača od drugih, a imaju karakteristike nasilnika, nalaze zabavu u zlostavljanju slabijih od sebe i tako na pogrešan način smatraju da su «moćniji» od ostalih. Takvim mladim ljudima nedostaje saosjećajnost i empatija, a ispoljavaju neodgovornost, razdražljivost i impulsivnost, ne podnose neuspjehe, često lažu. Iako je to često njihov glavni način komuniciranja, njihova popularnost među učenicima zbog toga rijetko raste i obično su okruženi manjim brojem «istomišljenika».

Ono što je vrlo važno je da roditelji maloljetne djece sklone nasilju rijetko primjećuju te podsvjesno odbijaju da njihovo dijete ima problem. Stoga, ukoliko roditelji uoče ili saznaju da njihovo dijete vrši nasilje nad drugima, važno je to shvatiti ozbiljno.

Često se događa da se nasilna djeca i u kasnijoj dobi ponašaju antisocijalno, konzumiraju alkohol i droge, sklona su krađama, iznudama ili otimanju, što neizbježno vodi problemima sa svijetom koji ih okružuje i u kasnijoj životnoj dobi.

Roditelji moraju da prihvate da nasilna djeca ne dobijaju ništa takvim ponašanjem. Dapače, najčešće i u odrasloj dobi ispoljavaju negativne i agresivne oblike ponašanja što im može znatno otežati život, zaposlenje, druženje, osnivanje porodice…