Šta je nasilje
Nasilje ili zlostavljanje (bullying) je svaki oblik ponašanja čiji je cilj namjerno povređivanje ili nanošenje bola drugoj osobi, bilo psihičkog ili fizičkog. Nasilje koje djeca i tinejdžeri između sebe trpe, provode i čiji su svjedoci u osnovnim i srednjim školama se svakodnevno dešava, zbog čega životna stvarnost mnogih maloljetnika nalikuje istinskoj noćnoj mori. Da bi se pravilno razumio pojam nasilja među vršnjacima, neophodno je znati šta je nasilje u praksi, kako ga prepoznati, ali i spriječiti.
Jedna od najvažnijih karakteristika nasilja ili bullyinga jeste njegovo učestalo ponavljanje, pri čemu je prepoznatljivo stvaranje odnosa nadmoći jednog djeteta ili grupe djece nad drugim, često izoliranim, ugnjetavanim djetetom. Dugotrajno zlostavljanje kao negativan vid ponašanja se može vršiti putem fizičkog kontakta, riječima, ali i odsustvom istih, npr. izolacijom. Upravo trajanje i ponavljanje zlostavljanja definišu vršnjačko nasilje kao takvo, čime se ono bitno razlikuje od drugih vidova ponašanja među djecom, poput zadirkivanja.
Vrste nasilja
Postoji više vrsta nasilja sa kojim se djeca i tinejdžeri susreću u školama:
Fizičko nasilje – kada neko fizički ozljeđuje drugu osobu. To može biti udaranje, guranje, čupanje, zatvaranje, otimanje, uništavanje stvari, i sl.;
Verbalno nasilje – kada se koriste pogrdne, uvredljive riječi, ismijavanje, ruganje ili omalovažavanje s ciljem povrede nečijih osjećanja. Ovdje spadaju i uvrede na rasnoj, etničkoj, spolnoj, rodnoj i religioznoj osnovi;
Socijalno nasilje – kada nasilnici ogovaraju ili šire glasine i laži o djetetu koje je ugnjetavano;
Emocionalno nasilje – kada se žrtva svjesno isključuje, odnosno, ignoriše iz određenih aktivnosti koje razred zajednički vodi. Ono je u uskoj vezi sa fizičkim i verbalnim nasiljem i izaziva jednaku bol;
Ekonomsko nasilje – pod ovim nasiljem se podrazumijeva iznuda te krađa novca i/ili stvari;
Seksualno nasilje – ovaj vid nasilja podrazumijeva svaki neželjeni fizički dodir na neželjeni način i one dijelove tijela koje dijete ne želi da mu iko dotiče, uvredljive komentare koji se tiču djetetove seksualnosti, prinuđivanje na seksualni čin, odnosno, iznuda seksualnih usluga.
Nasilje putem interneta- cyber bullying
Ovo je nasilje koje se vrši putem interneta, telefona, društvenih mreža. Cyber-bullying je kada neko bez dozvole snima ili fotografiše telefonom druge i to šalje dalje ili ih uznemirava pozivima, neprikladnim porukama, ili zlostavlja preko raznih internetskih sadržaja.
U kontekstu vršnjačkog nasilja, cyber-bullying je kada je dijete u osnovnoj ili srednjoj školi napadnuto od strane drugog djeteta ili grupe djece putem interneta ili mobitela. Ono čime cyber-bullying spada u kategoriju vršnjačkog nasilja putem interneta je da su i žrtva i zlostavljač maloljetni. Ipak, bitno je reći da je ovaj vid nasilja jednako zastupljen među odraslima i djecom.
Cyber-bullying također podrazumijeva zloupotrebu fotografija ili video snimaka zlostavljane djece, što može prerasti u ozbiljno krivično djelo dječije pornografije. Ako vam neko ostavlja poruke, fotografije ili komentare uvredljivog, prijetećeg, okrutnog, uznemirujućeg i zlobnog karaktera znači da je riječ o cyber-bullyingu.
Vršnjačko nasilje putem interneta ima nekoliko važnih odlika, odnosno, ono može biti anonimno ili otvoreno te pojedinačno ili grupno. Najčešći tip nasilja putem interneta je kada je nasilnik anoniman. Anonimnost na internetu, bilo na društvenim mrežama, različitim blogovima ili chatu, zlostavljačima osigurava idealnu zaštitu od suočavanja sa osobama koje zlostavljaju pri čemu misle da mogu proći nekažnjeno za to.
Korištenje nadimaka u online komunikaciji korisno je onima koji se žele zaštititi od cyber-bullyja i zlostavljačima obično nije zanimljivo maltretirati druge anonimne osobe. Dapače, njihove omiljene mete su osobe koje ne kriju svoj identitet na mrežama i u online komunikaciji. Problem je, dakle, u zloupotrebi anonimnosti pri čemu pojedinci postaju zlostavljači, s ciljem napadanja, maltretiranja drugog ili drugih koji reaguju na te napade. U tom slučaju, nasilnici kreiraju lažnu sliku o sebi kao moćnim, nedodirljivim, rječitim, ali zapravo je riječ o manipulativnim osobama.
Važno je prijaviti i tretirati cyber-bullying isto kao i svaki drugi tip nasilja zato što cyber zlostavljači često vrše i druge oblike zlostavljanja.
Cyber-bullying na zlostavljano dijete djeluje isto ili gotovo isto kao i nasilje koje se dešava izvan interneta, tj. simptomi mogu biti fizički (npr. poremećaji prehrane, glavobolje) i psihički (dugoročno neraspoloženje, nezainteresovanost za bilo šta, nervoza, depresija). Zbog toga je bitno da roditelji odrede pravila korištenja interneta i tehnologije koja će djeca poštovati te da na taj način kontrolišu njihovo ponašanje i u virtuelnom prostoru.
Onako kako kontrolišu njihovo ponašanje u domu i javnosti ista takva pravila treba da primjenjuju i kada je internet u pitanju. Kada roditelji nisu iskusni u korištenju savremenih informacijskih tehnologija onda je veća vjerovatnoća da im djeca budu u opasnosti od vršnjačkog ili drugih vidova nasilja.
Stoga, važno je da roditelji nađu načine kako da zaštite svoju djecu u virtuelnom svijetu, isto kako ih štite u fizičkom. Dakle, potrebno je da nauče što više o kompjuterima i drugim informacijskim uređajima pri čemu će zapravo upoznavati svijet u kojem se njihova djeca kreću i rastu. Edukacija i osvješćivanje je u kontekstu vršnjačkog nasilja u fizičkom i virtuelnom svijetu najbolja prevencija da se ono dešava.
Cyber-bullying ne postoji kao posebno krivično djelo, a jedino se može podvesti pod uznemiravanjem. Potrebno je da se cyber-bullying detaljnije razradi u Krivičnom zakonu FBiH i Krivičnom zakonu RS, s ciljem strožije kontrole i sankcija prema onim licima koja provode cyber-bullying.